
Nekada se u školama učio predmet koji se zvao Marksizam i koji je veličao jednu partiju koja se zvala KP. Kao i sve u životu i taj predmet je imao neke dobre i neke loše strane (ništa nije idealno). Loša strana je što je propagirao određenu političku ideologiju, a kao i sve ideologije posebno političke, nisu sigurno pozitivne stvari. Dobra strana ovog predmeta je što u određenoj meri propagira socijalizam koji ja smatram jedno od najboljih društvenih uređenja iako i on ima svoje mane.

Sada posle dugo vremena i raznih zbivanja na "estradi" dolazi na scenu jedan drugi predmet koji se zove veronauka (kultura religija ili već kako...). Kao i gore pomenuti marksizam i veronauka, u daljem tekstu, propagira neku ideologiju. Sada da vidimo šta to nama veronauka nudi.

Veronauka uči decu njihovim religijama. Njihovim religijama? Kako malo dete može tako rano da ima svoju veru ako nije imao veronauku? E u tom grmu leži zec


Kao što nas uči veronauka bog nam daje dušu kada se rađamo, a ja se pitam kakav je taj bog koji namerno nas zavarava i šalje nas na neko drugo mesto da budemo vernici neke druge religije i da na kraju gorimo u paklu zbog naše neinformisanosti? Ja mislim sadista.

Indoktrinacija mladih umova primer.
Ujednoj školi koju neću pomenuti imenom uče deca Srpske nacionalnsti svi dični Pravoslavci (kao da Srbin ne može da bude i budista, musliman, ateista itd.). Veroučitelj koji tu predaje uči decu na sledeći naačin. Uzme ove Holivudske animirane filmove npr. Mojsija i njegovu družinu



Sada na kraju priče upadamo u bezdan u najveće crnilo. Ako bi veroučitelji i čitali Bibliju postavlja se pitanje istinitosti datih priča. E

Vaspitno/obrazovni ciljevi veronauke se svode da naučimo našu decu bajkama, da ih naučimo da mrze druge koji se razlikuju, da ih po potrebi odstranimo kao tumor iz našeg društva i da budemo Srbende najveće na svetu. Nema veze što je to čisto silovanje dečijeg uma. To su naše dike, to su naše šovinističke uzdanice to su naša deca koja su postala zombiji radi nečeg što ni sami ne znamo da definišemo.
Pokušajmo jednom, barem na trenutak, da uključimo razum u naše živote i da samo taj jedan tren u vremenu iskoristimo kako treba i tad će mo da skontamo smisao života.

Pozdarav svima ko kod mi to bili.
