Matematičar izračunao: Kladionice je nemoguće pobediti
Poslato: 18. Nov 2015., 15:52Čista računica
Matematičar bio ovisnik o klađenju, a onda izračunao: Kladionice je nemoguće pobijediti
Toni Milun, splitski matematičar zaposlen na Odjelu Univerziteta u Splitu za stručne studije – Nastavnom centru u Zagrebu, nedavno je privukao pažnju javnosti smjelim nastupom u emisiji HTV-ova obrazovnog programa “Školski sat”, gdje je djeci i mladima objašnjavao matematičke tajne klađenja kako bi dokazao kako se u kladionicama sigurno – gubi, piše Slobodna dalmacija.
Osim klađenja, Milun se na popularan način matematički bavio i kreditima u “švicarcima”, ali njegov najznačajniji projekt je Klinika za matematiku – portal znanja, nastao na inicijativu njegova studenta Nikole Mujdžića kojemu se svidio Milunov pristupačan način predavanja.
Rekao mu je: “Šteta što nemate svoju web-stranicu, bilo bi lijepo da i drugi učenici čuju da matematika ne treba biti bauk.” Nakon tri dana su se našli i snimili prvi video “Jednadžbe”. Uskoro su se pridružili i drugi suradnici i portal http://www.tonimilun.com je uskoro postao omiljeno mjesto učenicima, kojima je na raspolaganju dvije hiljade besplatnih osnovnih instrukcija iz matematike.
Čini se da ste, osim matematički, i praksom vrlo dobro upoznati s tajnama klađenja?
– Jedan prijatelj me je upozorio prije desetak godina kako su kladionice tada radile jednu sistemsku grešku – postavljale su krivi koeficijent za nogometne kvalifikacije na Evropsko i Svjetsko prvenstvo, da lošije rangirane ekipa poput Luksemburga i Lihtenštajna neće dati gol. Davali su prevelik koeficijent i to im je bila greška.
Ja sam se tada na brzinu “navukao” na to klađenje. Koliko je klađenje opasno, mogu reći iz svog iskustva. Navukao sam se jer mi je postalo toliko zanimljivo iako sam igrao za male iznose, za nekih deset kuna i dobit za deset ili dvadeset kuna. Nije se, dakle, radilo o kunama, već bih čekao po noći neki rezultat hokejaške utakmice iz Amerike, a hokej me uopće ne zanima.
Za deset kuna? Vidio sam da nešto tu ne štima. I onda sam odlučio sve to matematički proračunati. U suradnji s mojom tadašnjom kolegicom Karmen Rivier objavio sam stručni rad što o sportskom klađenju kaže matematika. Istražili smo iz matematičkoga ugla može li se dobiti u sportskom klađenju i vidjeli smo da ne može. Sistemske greške u kladionicama prije su se događale, ali danas ih nema, to je sigurno. Može se dogoditi poneki kiks, ali toliko su rijetke njihove pogreške da je danas nemoguće pobijediti kladionice.
Zašto je danas nemoguće? Računaju li kladionicama računala koeficijente ili su se dobro uvježbali u međuvremenu?
– I jedno i drugo. Prvo, oni su iskusniji; osim toga ljudi koji se klade misle da mogu bolje procijeniti od procjenitelja koji to rade za kladionice. To je nemoguće, to su ljudi čiji je to posao. To su statističari, bave se sportom čitav život. Njima su najmanje osam sati dnevno rezultati u glavi.
Prema tome, to je nemoguće jer su uvježbani i ne rade više greške. A treće, imaju informatičke sisteme koji im odmah blokiraju uplate u slučaju da dođe do povećanih uplata na određeni ishod. Odmah se kompjutor blokira i, što je najvažnije, kladionice sada imaju udruženja gdje mogu provjeriti svoje koeficijente prije nego ih javno objave. Sve to oni međusobno dobro provjere, i to je to. Tako da su se osigurali sa svih strana.
A klađenje u HNL-u, je li tu tu bilo namještaljki?
– Mislim da je. Naravno, pa mi živimo u Hrvatskoj. Svuda ima namještaljki, a pogotovo kod nas gdje je sigurno bilo namještenih rezultata. Mogu se utvrditi česte promjene kod nekih klubova – na poluvremenu gube, na kraju pobijede. Ili obrnuto. Tu su visoki koeficijenti u igri i ako se imaju insajderske informacije “iznutra” da je utakmica namještena, može se dobiti na kladionici.
Mislite li da se otvorenim pristupom klađenju kao u emisiji “Školski sat” može uticati na mlade da se ne klade?
– Postoje istraživanja koja su pokazala da samo matematičko znanje o sportskom klađenju nije dovoljno da se spriječi klađenje. Potrebno je raditi radionice s učenicima u kojima će im se objasniti što se događa biološki i hemijski, koji su to procesi u organizmu kad se osoba kladi, kako to stvara ovisnost. Zatim je potrebno i psihološki djelovati na njih da im se razvije kritički način razmišljanja i da im se u tom komformizmu koji mladi imaju, u toj želji za pripadanjem, da im se pojača njihova individualnost i otpor pritiscima grupe.
Kad se kombiniraju svi aspekti, onda te radionice imaju učinka. Mladima bih na temelju vlastita iskustva poručio da se, umjesto jalovog bavljenja kladionicama, ne libe raditi ono što zbilja vole, čak i volonterski, jer će tako dobiti iskustvo i ljudi će vidjeti njihov rad. Svaki trud se na kraju isplati – zaključuje matematičar Toni Milun.
- Srbija u poteri za srećom
Matematičar bio ovisnik o klađenju, a onda izračunao: Kladionice je nemoguće pobijediti
Toni Milun, splitski matematičar zaposlen na Odjelu Univerziteta u Splitu za stručne studije – Nastavnom centru u Zagrebu, nedavno je privukao pažnju javnosti smjelim nastupom u emisiji HTV-ova obrazovnog programa “Školski sat”, gdje je djeci i mladima objašnjavao matematičke tajne klađenja kako bi dokazao kako se u kladionicama sigurno – gubi, piše Slobodna dalmacija.
Osim klađenja, Milun se na popularan način matematički bavio i kreditima u “švicarcima”, ali njegov najznačajniji projekt je Klinika za matematiku – portal znanja, nastao na inicijativu njegova studenta Nikole Mujdžića kojemu se svidio Milunov pristupačan način predavanja.
Rekao mu je: “Šteta što nemate svoju web-stranicu, bilo bi lijepo da i drugi učenici čuju da matematika ne treba biti bauk.” Nakon tri dana su se našli i snimili prvi video “Jednadžbe”. Uskoro su se pridružili i drugi suradnici i portal http://www.tonimilun.com je uskoro postao omiljeno mjesto učenicima, kojima je na raspolaganju dvije hiljade besplatnih osnovnih instrukcija iz matematike.
Čini se da ste, osim matematički, i praksom vrlo dobro upoznati s tajnama klađenja?
– Jedan prijatelj me je upozorio prije desetak godina kako su kladionice tada radile jednu sistemsku grešku – postavljale su krivi koeficijent za nogometne kvalifikacije na Evropsko i Svjetsko prvenstvo, da lošije rangirane ekipa poput Luksemburga i Lihtenštajna neće dati gol. Davali su prevelik koeficijent i to im je bila greška.
Ja sam se tada na brzinu “navukao” na to klađenje. Koliko je klađenje opasno, mogu reći iz svog iskustva. Navukao sam se jer mi je postalo toliko zanimljivo iako sam igrao za male iznose, za nekih deset kuna i dobit za deset ili dvadeset kuna. Nije se, dakle, radilo o kunama, već bih čekao po noći neki rezultat hokejaške utakmice iz Amerike, a hokej me uopće ne zanima.
Za deset kuna? Vidio sam da nešto tu ne štima. I onda sam odlučio sve to matematički proračunati. U suradnji s mojom tadašnjom kolegicom Karmen Rivier objavio sam stručni rad što o sportskom klađenju kaže matematika. Istražili smo iz matematičkoga ugla može li se dobiti u sportskom klađenju i vidjeli smo da ne može. Sistemske greške u kladionicama prije su se događale, ali danas ih nema, to je sigurno. Može se dogoditi poneki kiks, ali toliko su rijetke njihove pogreške da je danas nemoguće pobijediti kladionice.
Zašto je danas nemoguće? Računaju li kladionicama računala koeficijente ili su se dobro uvježbali u međuvremenu?
– I jedno i drugo. Prvo, oni su iskusniji; osim toga ljudi koji se klade misle da mogu bolje procijeniti od procjenitelja koji to rade za kladionice. To je nemoguće, to su ljudi čiji je to posao. To su statističari, bave se sportom čitav život. Njima su najmanje osam sati dnevno rezultati u glavi.
Prema tome, to je nemoguće jer su uvježbani i ne rade više greške. A treće, imaju informatičke sisteme koji im odmah blokiraju uplate u slučaju da dođe do povećanih uplata na određeni ishod. Odmah se kompjutor blokira i, što je najvažnije, kladionice sada imaju udruženja gdje mogu provjeriti svoje koeficijente prije nego ih javno objave. Sve to oni međusobno dobro provjere, i to je to. Tako da su se osigurali sa svih strana.
A klađenje u HNL-u, je li tu tu bilo namještaljki?
– Mislim da je. Naravno, pa mi živimo u Hrvatskoj. Svuda ima namještaljki, a pogotovo kod nas gdje je sigurno bilo namještenih rezultata. Mogu se utvrditi česte promjene kod nekih klubova – na poluvremenu gube, na kraju pobijede. Ili obrnuto. Tu su visoki koeficijenti u igri i ako se imaju insajderske informacije “iznutra” da je utakmica namještena, može se dobiti na kladionici.
Mislite li da se otvorenim pristupom klađenju kao u emisiji “Školski sat” može uticati na mlade da se ne klade?
– Postoje istraživanja koja su pokazala da samo matematičko znanje o sportskom klađenju nije dovoljno da se spriječi klađenje. Potrebno je raditi radionice s učenicima u kojima će im se objasniti što se događa biološki i hemijski, koji su to procesi u organizmu kad se osoba kladi, kako to stvara ovisnost. Zatim je potrebno i psihološki djelovati na njih da im se razvije kritički način razmišljanja i da im se u tom komformizmu koji mladi imaju, u toj želji za pripadanjem, da im se pojača njihova individualnost i otpor pritiscima grupe.
Kad se kombiniraju svi aspekti, onda te radionice imaju učinka. Mladima bih na temelju vlastita iskustva poručio da se, umjesto jalovog bavljenja kladionicama, ne libe raditi ono što zbilja vole, čak i volonterski, jer će tako dobiti iskustvo i ljudi će vidjeti njihov rad. Svaki trud se na kraju isplati – zaključuje matematičar Toni Milun.
- Srbija u poteri za srećom