Petrovic je napisao:Ako uništite privatno vlasništvo (pravo čoveka da raspolaže svojom imovinom), ako uništite razmenu, slobodnu razmenu među ljudima, uništavanjem i ukidanjem novca, a i dalje imate potrebu za konstantnim ljudskim inputom, tj. ljudskim radom, imate jedan velik problem.
Peđa Vam može reći kakva je situacija sa npr. privatnim vlasništvom stanova u Nemačkoj. Najčešće ih nema, ili, da budem precizniji, ima ih u drastično manjem broju od državnih (društvenih). Ne smatram da je time stanovnicima ugroženo pravo stanovanja.
Petrovic je napisao:Svet bez novca bi bio ili svet bez podele rada, u kojem svako sam proizvodi sve što mu je potrebno, ili robna/direktna razmena...
False dilemma logička greška. Ne uzimate u obzir ogromna tehnološka dostignuća koja "svet sa podelom rada" polako čine zastarelim.
Petrovic je napisao:Ekonomija bez privatnog/ličnog vlasništva, bez slobode da se lično poseduje – i kontroliše. Bez slobode da raspolažete vašom imovinom na način kako to vama odgovara.
Ova rečenica tako dobro opisuje trenutni socioekonomski sistem, da verujem da bi se mogla uporediti jedino sa diktaturom ili komunizmom. Ukoliko se pod "posedovanjem" podrazumeva ono što danas imate i što Vaši čukununuci mogu koristiti nakon 200 godina
bez ikakvih dodatnih troškova, onda je očigledno da ne posedujete ni stan/kuću, ni automobil, ni grejanje, ni dinare/devize, ni pravo na TV/radio informisanost, ni tekuću vodu, ni zdravstvenu zaštitu, ni mogućnost za školovanje, ni hranu, ni kanalizacione usluge, ni penziju, pa čak ni grobno mesto (usluge "posrednika" neću da navodim, ipak je ovo ateistički forum)! Gotovo sve od navedenog samo
iznajmljujete na (ne)određeno vreme. Sloboda da se "raspolaže vašom imovinom na način kako to vama odgovara" ne razlikuje se od slobode talibana da raznese sebe, i grupu ljudi pride eksplozivom. Jasno mi je da banalizujem i da niste na ovo mislili, ali
ograničenja su neophodni deo svakog društvenog uređenja, bez obzira da li su regulisana ekonomskom moći, (državnim) monopolom sile, običajnim pravom (u vreme diktatora Miloša Obrenovića - da citiram Karadžićeve Istorijske i etnografske spise "Pisanih zakona nema još nikako, već se sudi po razumu i običaju") ili moralnom osudom. Evo, ja hoću da u ovom trenutku imam voz u ličnom/privatnom vlasništvu. I prugu, i rampe, i lokomotivu, i vagone, i kondukterKe, i putniCe. Sigurno ćete se složiti da mi je u tom slučaju "sloboda da se lično poseduje – i kontroliše" itekako ograničena.
Petrovic je napisao:Ekonomija se bazira na tri stuba: primarne, sekundarne i tercijalne ljudske potrebe. Delatnosti koje čine ta tri stuba su toliko psihološki različite da se ne može ni zamisliti merna jedinica koja bi ih spojila, osim novca.
Pretpostavljam da govorite o ljudskim potrebama, a ne o ekonomiji. Bilo bi neodgovorno zasnivati funkcionisanje društva na onome šta je potrebno jednom tako imaginarnom pojmu kao što je BDP. Ili možda ne bi...
I kako to mislite "ne može ni zamisliti"? Novac nije postojao oduvek. Naravno da se može zamisliti robna razmena u prvobitnim društvima, a i šimpanze često menjaju "najstariji zanat na svetu" za razne koristi (hranu, masažu leđa, izdaju vođe, zaštitu potomstva...). Ne shvatam odakle zaključak da se danas "ne može ni zamisliti" nešto što bi u budućnosti zamenilo novac kao sredstvo razmene, isto kao što su nekada retki resursi (zlato, biseri, ulje...) zamenili robnu razmenu. Evo, neko je nekoliko godina unazad "zamislio" BitCoins valutu, a slični ekonomski izumi (poput npr. menice ili obveznica) postoje još odavno.
Petrovic je napisao:Niko neće obrađivati zemlju, asfaltirati i popravljati puteve, graditi i konstantno održavati čitavu infrastrukturu, raditi u klaonicama, u rudniku, u kanalizaciji, u hemijskoj industriji, na naftnim platformama, u gradskoj čistoći, pogrebnim službama itd. iz ljubavi prema svom poslu.
Zemlju mogu obrađivati mašine navođenje pozicionim sistemom sa nekoliko zemaljskih baznih stanica. Današnji sistem triangulacije mobilnih telefona baznim stanicama pruža preciznost od oko 1m, iako mu to NIJE primarna funkcija. Lociranje na osnovu signala Wi-Fi ili BlueTooth konekcije je takođe moguće.
Trošiti naftu za opravku i održavanje puteva je neodgovorno, ali je još neodgovornije i opasnije voziti se automobilom.
Zvanični podaci MUP:
2009. 810 poginulih
2010. 656 (zbog nemogućnosti nabavke prsluka po tada izmenjenom ZOBS nije bilo nijednog prekršaja dva meseca)
2011. 721
U
ovakvim vozilima još nije registrovan ni sudar, a kamoli smrtni slučaj. Prosečno godišnje vreme čekanja na vozilo u Heatrow aerodromu je 10 sekundi! Simulacije su pokazale da ova vozila mogu biti samo pola sekundi jedna iza drugih, međutim, zbog mogućih kvarova ovo vreme je u Masdaru povećano na tri do četiri sekunde, što ostavlja dovoljno vremena za kočenje, ukoliko dođe do kvara vozila. Saobraćaj kontroliše (šta bi drugo) centralni kompjuter.
Automatizacija poslova u klanicama, rudnicima, kanalizaciji, hemijskoj industriji, naftnim platformama, gradskoj čistoći ili krematorijumu svakako je manji tehnološki poduhvat od slanja Eksplorera na Mars, čoveka na Mesec ili konstruisanja nuklearne bombe.
Šta nas sputava? Novac. Osim pukih mašina, najčešće se trebaju platiti odgovarajuća "prava" (patenti, zakonska, politička ograničenja...) na kojima insistiraju monopolski interesi proizvođača (ponovo novac). Nakon novca informisanost o dostignućima nauke i tehnike. Na primer, u prostoriji sa centralnom klimatizacijom sa nadpritiskom i prečistačem ulaznog vazduha usisivač za prašinu je bespotreban!
Petrovic je napisao:Raj se ne može stvoriti na zemlji, na zemlji se može unaprediti društveni život, njegov moral i pravednost...
"Raj" ili "idealizam" je utopija. Venus projekat teži upravo unapređenju, i svakako da će se vremenom adaptirati, u skladu sa novijim dostignućima nauke.
Petrovic je napisao:Ko će odrediti šta su potrebe, a šta želje?
Po kom standardu i sa kojim autoritetom?
Nije li očigledno da je svakom stanovniku planete potrebna
pijaća voda, pa bi to trebalo da ima veći prioritet (na lestvici potreba/želja) od skija od belog zlata ukrašenih dijamantima? Po toj logici dok se ne reši prvi problem, nema ni počinjanja rešavanja drugog. To je toliko očigledno, da nije potrebno čak ni razmisliti.
Brainstorming je samo jedan od mogućih načina određivanja prioriteta. Kako bi se postizali relevantni rezultati, onih koji znaju, a ne "demokratski: 200 belaca ubija jednog crnca", oni koji su dali najveći doprinos iz oblasti o kojoj bi se odlučivalo, mogli bi imati proporcionalno veći koeficijent uticaja na odluke. Naravno, to je samo jedan od mogućih načina dolaska do rešenja.
Petrovic je napisao:I mi sad trebamo poveriti naše živote njima, grupi ljudi čistog srca, koji će se brinuti za naš najbolji interes.
Ne nego Tomici Milosavljeviću (legalizovao homeopatiju i kvantnu medicinu) i Branislavu Peranoviću poznatom po premlaćivanju, silovanju i ubistvu štićenika u centrima u kojima je bio upravnik. U bilo kom društvenom uređenju postoje oni koji mogu otići stranputicom. U npr. pomenutom sistemu brainstorminga ne bi glasali za individue, već za ideje, koje bi sprovodile mašine. Malo je verovatno da bi onda gluposti poput "duhovne energetske medicine" ikada bile prihvaćene.
Petrovic je napisao:i dalje ostaju poslovi koje ljudi moraju obavljati, konstantno i bez prestanka, inače ekonomija staje.
U jednom trenutku stala je i robna razmena, usled zastarelosti. Who cares. Ekonomija bi trebalo da zavisi od ljudi, a ne ljudi od ekonomije. Ko je koga stvorio?
Petrovic je napisao:Profit se zarađuje rešavanjem oskudice.
Nekad rešavanjem, a nekad stvaranjem. Ako otvorite bilo koje dnevne novine možete videti kako (hint: Coca Cola, bioeliksir, nutricionisti, da ne pominjem nestašicu ulja ili akcize za gorivo).
Petrovic je napisao:Ovo je već u više navrata pokušavano u prošlosti: "Od svakoga prema sposobnostima, svakome prema potrebama", i ne funkcioniše (a već sam vam sa biološkog aspekta objasnio zašto).
Nijednom u prošlosti nije postojao ovakav napredak kibernatizacije. Nijednom. Biološki aspekt nije moguće primeniti zbog tehnologije. Retko se koji poslovi (osim naravno kreativnih - koji uvek predstavljaju nove izazove) danas ne bi mogli automatizovati.
Marko je napisao:Da li cemo doveka gledati kasir radnike, radnike na benzinskim pumpama, bibliotekare?
Petrovic je napisao:nemam čarobnu kuglu pa da mogu da gledam u daleku u budućnost. Ali za sada, i za dogledno vreme, da.
Potcenjujete (ili niste upoznati) savremena dostignuća. Svi ovi poslovi su već automatizovani. Jedini razlog što ih retko viđamo u Srbiji je nedostatak novca.
Petrovic je napisao:Uravnilovkom (to što Venus projekat zapravo propagira) se ne vrednuje ljudski rad, doprinos i stvaralaštvo, niti kvalitet ljudskog rada.
Vrednuje se, obzirom da osoba koja čini taj rad od njega ima direktne koristi, isto kao i celo čovečanstvo. Od npr. patentne zaštite novog leka, ima koristi samo jedna kompanija.
Petrovic je napisao:Sve što čovek doprinosi, radi i stvara ide u jedan koš. A iz njega svako vadi ono šta hoće, koliko hoće i šta mu je potrebno, bez obzira na njihov doprinos. Ovakav sistem stimuliše nerad i neodgovornost, empirijski dokazano u više navrata.
Da, ukoliko je nesavršenom, pohotljivom, prepredenom, varljivom ljudskom biću sistemski OMOGUĆENO da "vadi ono šta hoće, koliko hoće i šta mu je potrebno", bila to Pikasova slika, Rolex sat ili harem mladih devica.
Petrovic je napisao:ako će produkcija i distribucija dobara i nekih usluga biti automatizovana i kompjuterizovana, potreba za ljudima i ljudskim radom neće nestati, samo će se prebaciti na druge sektore. Recimo, konstantno održavanje i nadgledanje sistema; razvoj, konstrukcija i izgradnja sistema.
Za održavanje i nadzor sistema se ne bih složio, ali kreativna ljudska bića itekako imaju motiv za "razvojem, konstrukcijom i izgradnjom sistema", pogotovu ako od toga mogu imati interes i oni, ali i kompletno čovečanstvo. Evo jednog karakterističnog
primera.
Petrovic je napisao:A kao što je već poznato, ljudi se međusobno razlikuju po nivou obrazovanja, znanja, kapaciteta i mogućnosti. Neki će raditi više od drugih, doprinositi više. Neki će biti sposobni da obavljaju kompleksnije i teže zadatke od drugih, da budu produktivniji i kreativniji od drugih, da pruže bolji kvalitet rada, usluga i proizvoda itd. Kako će sve ovo biti nagrađivano i vrednovano ? Ili će jednostavno svako biti nagrađivan i vrednovan isto, bez obzira na to koliko doprinosi, koliko rada i truda ulaže, bez obzira na kompleksnost i težinu njihovog posla, bez obzira na njihove mogućnosti, kompetencije, rezultate i kvalitete njihovog rada?
Ovo se takođe lako može rešiti obezbeđivanjem nadarenijima mogućnosti za stručno usavršavanje, što bi dodatno razvilo njihove potencijale, za koje očigledno imaju sklonosti. Da pojasnim, ako radite posao zato što to morate, onda ga sigurno nećete raditi kao neko ko ga radi iz zadovoljstva, i bilo bi vas baš briga za usavršavanje, ponovo za razliku od nekoga ko ga radi iz zadovoljstva. Njemu bi takva mogućnost predstavljana najveću moguću satisfakciju. Nije svako zainteresovan za fiziku, dovoljno da (poput Mičio Kakua) napravi akcelerator čestica u garaži. Onome ko jeste, to bi bila nagrada. Što bolje radi ono šta voli, to mu se otvaraju veće mogućnosti.
Petrovic je napisao:Ali pokušajte da Indijancu oduzmete šator ili konja, pa ćete videti šta će se desiti.
A pokušajte da indijanca zamolite da provedete neko vreme u njegovom šatoru (kao u sledećem
dokumentarcu), pa da vidite šta će se desiti. Naravno da će svako osuđivati OTIMANJE onoga za šta smatra da mu pripada, i da će se za to (krvlju) boriti. Ovo je (po Seganovim rečima) prisutno čak i kod majmuna:
"Barem kada se radi o ženkama, mužjaci šimpanza imaju dobro razvijen osećaj za privatnu svojinu (u slučaju pavijana hamadrija podignutu na nivo ustanove), i rundimentalnu svest o privatnoj svojini vezanoj za hranu i neka oruđa."
U Venus gradovima ne bi se "ukidalo" pravo lične svojine za pojedine njene oblike, isto kao što niko meni danas ne ukida pravo da kupim 10.000 drvenih olovaka. Za neke druge (voz, stan, automobil, harem devica...) ono bi moralo da bude ograničeno, obzirom da bi se njihovim posedovanjem ugrožavala prava ostalih na korišćenje istih. Ne znam. Neshvatljivo mi je da se Venus projekat često osuđuje zbog ograničavanja posedovanja stana ili automobila, iako se isti u trenutnom socioekonomskom sistemu takođe iznajmljuju (registracija, gorivo, održavanje, gradsko građevinsko zemljište, voda, struja, kanalizacija...).
Petrovic je napisao:A šta će biti spoljašnja mera ljudskog rada, pored one unutrašnje (subjektivne).
Subjektivna mera se može različito tumačiti i interpretirati, što je za jednog mnogo ili kvalitetno, za drugog nije. Znači, preovladava individualno mišljenje. Ko će vršiti i kako će se vršiti i putem čega će se vršiti objektivno merenje rada i kvaliteta?
Na primer smrtnost pacijenata. Broj i kvalitet dizajniranih uređaja. Njihova trajnost. Sve bi se to moglo vrednovati određenim koeficijentima (npr. koeficijent izdržljivosti na udarce mobilnog telefona bi se više vrednovao od koeficijenta dometa Bluetooth veze). Čovek može da pogreši, ali mašina ne. Obzirom da bi softver bio jedinstven za sve Venus gradove, ne bi se mogli primenjivati "dupli standardi", tako česti kod subjektivnih procena.
Petrovic je napisao:Uvek će biti različitih ideja i proizvoda, što je u stvari dobro, jer donosi više mogućih rešenja. A kompeticijom se pokazuje čije su ideje i proizvodi bolji i kvalitetniji.
Čije su ideje i proizvodi bolji i kompetentniji, oni će se više tražiti i biće manje zamenjivani za ostale ideje i proizvode. Ne vidim ništa sporno oko ovoga. Mogu ja da npr. dizajniram mobilni telefon, ali od mene bi najmanje zavisilo kako će on biti prihvaćen. Ukoliko potražnja jednog proizvoda bude tolika da značajno nadmaši ostale, automatski bi počeo da se proizvodi, uz istovremenu reciklažu zastarelih. Bez kupovine patenata, sertifikata, novčanih ograničenja... Razmislite i sami ne bi li bilo bolje imati npr. do 20 modela mobilnih telefona na celoj planeti, ali da budu najbolji od najboljih, nego "štancovati" novije i novije modele na svakih 3-4 meseca, da bi se pokvarili tri meseca nakon isteka garantnog roka.
Petrovic je napisao:Po toj logici bi bogati ljudi što imaju dostupnost svim životnim potrebama trebali biti i najmoralniji.
Niste li sami napisali "oskudica je relativna stvar, uvek ćemo živeti u nekakvom stanju oskudice, uvek će se pomerati granica oskudice." Bogati manje-više, ali najbogatiji često stiču bogatstvo raznim postupcima koji su "na granici", pa i sa one strane Zakona (i morala), ako je korist koju na taj način budu mogli da steknu veća od procenjenog rizika. Ne bi trebalo čuditi što onaj ko je stekao bogatstvo na takav način samo nastavi sa ranijom praksom.